Sa dolaskom proljeća, zmije se bude iz zimskog sna. Toplo vrijeme povećava šanse da susretnete ove gmizavce u prirodi, a u gradu Nišu jedna devojka je čak ujeo opasan gmizavac. Nije iznenađujuće da ih srećete, ali stručnjaci apeluju da nema potrebe za panikom u slučaju takvih susreta. Tri najopasnije otrovnice na našem području su poskok, šarka i šargan.
“Šarka obitava uglavnom u ravnicama, poskok živi na brdovitim područjima na visinama od 1200 do 1500 metara, dok je šargan vrsta koja se nalazi samo na vrhovima planina iznad 1500 metara nadmorske visine. Poskok posjeduje najjači otrov. Smrtnost od ujeda ovih zmija iznosi oko dva posto, ali čak i ako preživite ujed, možete imati dugotrajne zdravstvene posljedice”, rekao je biolog Mihailo Stanković za RINU.
U svibnju i lipnju, ove životinje su najaktivnije jer je to vrijeme njihovog parenja. Tijekom tih mjeseci može se naići na čuvenu “zmijoliku” grupu, koja zapravo sastoji od jedne ženke i ostalih mužjaka. Ženka je oplodnjena od strane najjačeg mužjaka, zatim polaže jaja na skrivenom mjestu i odlazi, bez obzira na potomke. Zbog toga što su napušteni od majke, mladi zmija teško preživljavaju. Kada se izlegu, prepušteni su sami sebi, pa stoga teško dostižu spolnu zrelost.
“Zmije se zapravo više boje ljudi nego mi njih. Kada idete u prirodu, nosite duboku obuću, debele čarape i duge hlače. Ako naletite na zmiju, pokušajte je zaobići. Nemojte je tjerati ili udarati štapom. Također, dok šetate šumom, dobro je napraviti malo jače korake ili lupkati štapom kako bi zmija osjetila vibracije i pobjegla prije nego što naletite na nju. Prije nego što obučete odjeću ili obuću koju ste ostavili na mjestima dostupnim zmijama, dobro pregledajte kako biste bili sigurni da se nisu negdje sakrile”, savjetuje Stanković.
Nije rijetkost da se opasne zmije pojave i u kućama i stanovima. Prošlo ljeto, mnogi stanovnici grada Čačka proživjeli su jako stresno razdoblje jer su zmije viđene čak i u zgradama u centru grada. Kada su službe za hitne intervencije bile nemoćne, Dejan Bisenić je izlazio u susret uplašenim građanima. Već dvije decenije, na svoj jedinstven način, on komunicira s ovim životinjama i spašava na stotine života.
“Prima me pozive čak i u dva sata ujutro, ali ja ustajem i idem. Nikada mi nije teško, jer svjestan sam da većina ljudi pati od patološkog straha čim pomisle na zmije, a ne samo kada ih vide u svojim domovima. Prva stvar koju im savjetujem je da se udalje od zmije i da je pod svaku cijenu ne diraju. Zmije nikada ne napadaju prve, već samo ako se osjećaju ugroženima. Ne nosim nikakav alat, već na meni svojstven način, govorim im što trebam i one se pojavljuju. Onda ih jednostavno pokupim golim rukama i vratim u njihovo prirodno stanište. Tako smo svi sigurni”, otkriva Dejan.
Također je otkrio jedno narodno vjerovanje koje izaziva jezu. Prema njegovim riječima, svaka kuća ima svoju “zmiju čuvarkuću” koja povremeno izađe izvan doma. Ako netko ubije tu zmiju, to je katastrofa za tu obitelj i gotovo siguran smrtni slučaj. Zato Dejan poručuje svima da ne ubijaju zmije jer se ne zna iz kojeg doma su izašle…
Uz ove korisne savjete i pomoć hrabrih pojedinaca poput Dejana, moguće je suživjeti s prisustvom zmija u prirodi i minimizirati rizike od neželjenih susreta. Važno je biti svjestan njihove prirodne uloge i poštovati njihovo postojanje, osiguravajući tako sigurnost i zaštitići našu zajednicu i očuvati ravnotežu ekosustava.